Stavna papira skupine EPP o iskorištavanju migracija: čvrst, pravedan i budućnosti usmjeren pristup

Uvod

Grupa EPP zalaže se za Europu koja štiti svoje granice i suzbija ilegalnu migraciju. Nastojimo zaustaviti nekontroliranu migraciju kako kapacitet Europe za integraciju onih koji imaju pravo ostati ne bi bio preopterećen.

Usvajanje Pakta o migracijama i azilu označilo je ključan korak prema kontroliranijoj europskoj migracijskoj politici. Ipak, izazovi i dalje postoje, što zahtijeva daljnje djelovanje na razini EU-a. Skupina EPP-a nastavit će biti pokretačka snaga, usmjeravajući Europu prema čvrstom, pravednom i budućnosti usmjerenom pristupu migracijama.

Vidimo potrebu za odvažnim novim mjerama za brzi povratak onih koji nemaju pravo boravka u Uniji, jačanje naših vanjskih granica i zaštitu schengenskog prostora, poraz krijumčara te suzbijanje oružanja migranata od strane trećih zemalja ili neprijateljskih nedržavnih aktera.

Naši prioriteti su jasni. Provest ćemo plan od devet točaka za prevladavanje glavnih migracijskih izazova s kojima se naš kontinent suočava. Poduzimamo sljedeće korake prema migracijskoj politici koja funkcionira za našu Uniju i njezine građane.

Uvod

Migracija predstavlja veliki izazov za Europu i i dalje je razlog za zabrinutost. Iako smo 2024. počeli primjećivati smanjenje broja nepravilnih ulazaka, što potvrđuje učinkovitost politika koje je provela i provodi skupina EPP, mnoge države članice i dalje se suočavaju sa značajnim migracijskim pritiskom, osobito one na prvoj crti i duž istočnih granica EU-a.

S obzirom na to, iako smo u potpunosti predani čvrstom, ali pravednom sustavu migracije i azila koji je u skladu s međunarodnim i pravom EU-a, smatramo nužnim provesti strože mjere protiv onih koji su dužni napustiti EU, kao i spriječiti ulazak onih koji ne ispunjavaju potrebne uvjete. Pravila postoje kako bi zaštitila naše građane i pridržavanjem istih možemo pomoći i onima kojima je zaista potrebna zaštita. Za to nacionalne vlasti, posebice tijela za provedbu zakona, trebaju imati potrebna sredstva, alate i pravnu sigurnost. Želimo biti odlučni u uravnoteženju obveza i prava onih koji zakonito borave u EU. Želimo osigurati da sve države članice imaju kapacitete i alate za učinkovito upravljanje migracijama i izbjegavanje prekomjernog tumačenja u pogledu primjene prava EU.

Odjeljak 1: Politike povratka

Do sada se samo 20 % odluka o povratku učinkovito provodi, iako su učinkovite politike povratka ključne za upravljanje migracijama. Države članice moraju imati na raspolaganju učinkovit pravni i operativni paket alata za provedbu odluka o povratku i za odvraćanje od nepravilnih dolazaka i boravaka, uz potporu mjera kao što su financijska jamstva ili pritvor zbog nepoštivanja obveza. Težit ćemo olakšati provedbu odluka o povratku i izbjeći nepotrebno administrativno opterećenje za provedbena tijela. Pozivamo na jaču ulogu Frontexa, uključujući i dopuštanje njegova sudjelovanja u operacijama povratka između trećih zemalja. Komisija je predstavila prijedlog nove Uredbe o povratku, s naglaskom na: uzajamno priznavanje odluka o povratku, skraćeni rokovi za žalbu, strože obveze za osobe koje se vraćaju i posljedice nepoštivanja obveza, ubrzani postupci za osumnjičene počinitelje, uključujući proširene razloge za pritvor i ograničenje slobode kretanja, bolje mjere za borbu protiv skrivanja te ograničeni neizvršni učinci žalbi. Prisilna vraćanja moraju ostati vjerodostojna opcija, a dobrovoljna odlaska moraju se suzbiti kada predstavljaju ozbiljnu prepreku učinkovitoj provedbi povrata.

Posljedice nepoštivanja obveza moraju biti stroge. Također moraju uključivati obvezu država članica da poduzmu sve potrebne mjere kako bi osigurale da su nadležni organi upoznati s boravištem pojedinca koji se vraća i da ta osoba ostaje dostupna nadležnim organima sve dok učinkovito ne napusti teritorij države članice. Dugoročna zabrana ulaska u EU mora se nametnuti osobama koje su prisilno vraćene, uključujući trajnu i neograničenu zabranu za one koji predstavljaju sigurnosnu prijetnju. Pozdravljamo prijedlog Komisije za pravni okvir kojim se uspostavljaju centri za povratak izvan EU-a u skladu s međunarodnim standardima i pozivamo je da nastavi istraživati inovativna rješenja za borbu protiv ilegalne migracije u suradnji s trećim zemljama.

Odjeljak 2: Osiguranje i jačanje vanjskih granica

Zaštita vanjskih granica EU-a ključna je za učinkovito upravljanje migracijama. Unutar EU-a i schengenskog prostora države članice i dalje su odgovorne za odlučivanje o tome tko ulazi na njihovo područje. Učinkovito upravljanje granicama također uključuje našu sposobnost odgovora na mnoštvo hibridnih prijetnji, uključujući, ali ne ograničavajući se na, oružje od migranata. Moramo osigurati jače vanjske granice uz poboljšano i strože provjeravanje neregularnih dolazaka. Sveobuhvatno elektroničko nadgledanje mora se provesti na svim vanjskim granicama EU-a, uz potporu strukturiranih i tehničkih zaštitnih mjera na granicama. Ključno je pojačati suradnju s agencijama kao što su Frontex, Europol i Eurojust te pružati potporu državama članicama. Frontex se mora transformirati u potpuno operativnu europsku graničnu agenciju opremljenu najsuvremenijim, naprednim tehnologijama nadzora kao što su dronovi, umjetna inteligencija i biometrijski sustavi. Raspored Frontexa trebao bi se proširiti na najudaljenije regije, osiguravajući sveobuhvatnu zaštitu granice. Sporazumi o suradnji moraju se bez odgađanja postići s afričkim zemljama i drugim partnerskim zemljama. Obvezujemo se utrostručiti njegov broj na 30.000 i usvojiti potrebnu zakonodavnu regulativu što je prije moguće, uključujući proračunske izmjene. Na koordiniran način, uz potporu sredstava EU-a, države članice trebale bi uspostaviti regionalne centre za graničnu sigurnost u područjima pod migracijskim pritiskom. Također moramo osigurati europska sredstva za fizičku infrastrukturu, unaprjeđenje elektroničke granične sigurnosti i druge inovativne alate za nadzor granice. S obzirom na geopolitički kontekst, moramo promijeniti paradigmu, od granične sigurnosti prema graničnoj obrani. Nova financijska sredstva za zadovoljavanje svih potreba u ovom području trebaju biti osigurana u sljedećem Višegodišnjem financijskom okviru EU-a.

Odjeljak 3: Strateška suradnja s trećim zemljama

Nekontrolirana migracija opterećuje javne usluge, remeti lokalne gospodarstva i potiče društvene napetosti, osobito u državama članicama na prvoj crti poput Španjolske, Italije ili Grčke te manjim i geografski ranjivim državama članicama poput Cipra i Malte, a utječe i na zemlje sekundarnog kretanja poput Njemačke ili Francuske. Strateška partnerstva s trećim zemljama ključna su za upravljanje migracijama. Surađivanje se mora usredotočiti na rješavanje temeljnih uzroka, jačanje kapaciteta i upravljanje granicama, borbu protiv neregularnih iseljenja, krijumčarenja i trgovine ljudima te olakšavanje povratka. Sporazumi postignuti s Tunisom, Egiptom ili Libanonom pokazuju nam put kojim treba ići. Sami sporazum između EU-a i Tunisa donio je opipljive rezultate, smanjivši nepravilne dolaske u Italiju za 60 % samo ove godine. Pozivamo Komisiju da zaključi pregovore s Marokom i da, gdje je to moguće, otvori nove pregovore. Strukturirani dijalozi, operativni angažmani Frontexa i ciljano financiranje iz EU-a ojačat će te napore. Također je potrebno sklopiti sporazume s državama koje nisu susjedima, kao što su Senegal i Mauritanija, za angažman Frontexa, što je ključno za kontrolu odlaska neregularnih migranata prema Kanarskim otocima, novim ulaznim vratima ilegalne migracije u Europu. Podjela odgovornosti za spašavanje na moru i provedbu pomorskog prava također mora biti dio strateških partnerstava, uključujući sigurne luke za iskrcavanje spašenih migranata. Sve uključene države, uključujući i one u Africi, moraju dati svoj doprinos. Podrška EU trećim zemljama trebala bi uključivati digitalizaciju njihovih uprava, uspostavu pouzdanog civilnog statusa i izdavanje biometrijskih i sigurnosnih certifikata, što nam omogućuje razmjenu biometrijskih podataka u sigurnim uvjetima. EU mora koristiti sve dostupne instrumente — diplomatske, ekonomske i razvojnu suradnju — kako bi izgradila jače, učinkovitije i obostrano korisne partnerstva. Razvojna pomoć trebala bi davati prednost zemljama koje pokazuju predanost upravljanju migracijama. Revidirani vizni mehanizmi trebali bi odvratiti od zlouporabe i spriječiti prijetnje. A mora postojati i posljedice ako nema suradnje. Treće zemlje koje ne surađuju u sprječavanju nepravilnih odlazaka ili u provedbi sporazuma ili dogovora o readmisiji, bilo na nacionalnoj ili na razini EU-a, ne bi smjele primati sredstva EU-a niti vizne dokumente. Takve odluke trebale bi biti odobrene na razini EU-a i dosljedno primjenjivane u svim državama članicama.

Odjeljak 4: Zaštita šengenskog prostora

Schengenski prostor jedno je od opipljivih postignuća europske integracije i jedan od glavnih stupova europskog projekta. Posljednjih godina Schengenski prostor suočava se s izvanrednim pritiskom zbog prijetnji koje predstavljaju terorizam, radikalizacija, organizirani kriminal i neovlašteni sekundarni pokreti državljana trećih zemalja. Grupa EPP zalaže se za sigurnu Schengensku zonu bez granica koja istovremeno priznaje pravo država članica na ponovno uvođenje privremenih unutarnjih graničnih kontrola kao mjere posljednjeg pribježišta, koja se primjenjuje iznimno, proporcionalno, na ograničeno vrijeme i koja se mora ukinuti čim prijetnje prestanu postojati. Nisu države članice, već same trajne i promjenjive prijetnje one koje predstavljaju opasnost za integritet Schengena. Otpornost schengenskog prostora ovisi o učinkovitom upravljanju vanjskim granicama te robusnim IT sustavima i bazama podataka poput SIS-a i VIS-a. Pozivamo na brzo puštanje u rad sustava EES-a i ETIAS-a. Ubrzavanje postupaka podnošenja zahtjeva za vize, digitalizacija, povećanje kadrovskih kapaciteta u regijama s velikom potražnjom i bolja prekogranična suradnja važni su koraci prema sigurnijoj šengenskoj zoni.

Odjeljak 5: Provođenje Europskog pakta o azilu i migracijama

Europski pakt o azilu i migracijama, iako povijesni, samo je polazišna osnova na kojoj moramo izgraditi potpuno sveobuhvatan pristup upravljanju migracijama u svim njihovim dimenzijama. To je dobar početak, ali nije dovoljno. Zahtijeva koordiniranu i pravovremenu provedbu koja odražava različite okolnosti u državama članicama te učinkovito uključuje i podupire regionalne i lokalne vlasti. Usklađeni azilni sustavi moraju jasno razlikovati one kojima je potrebna zaštita i ekonomske migrante. Zaštićene vanjske granice i učinkoviti postupci ključni su za osiguravanje pravedne raspodjele odgovornosti i solidarnosti među državama članicama. Države članice, uz potporu Komisije, moraju u potpunosti provesti usvojenu zakonodavnu praksu EU-a i primjenu postojećeg zakonodavstva. Potrebno je pravovremeno provesti sveobuhvatnu reviziju i u potpunosti iskoristiti koncept sigurne treće zemlje kako bismo smanjili broj dolazaka. Utvrđeni kriteriji povezivanja nisu prikladni za svrhu i potrebno ih je ukinuti.

Europa se ne smije i ne može smatrati jedinim odredištem za sve ilegalne migrante i tražitelje azila. Moraju se uzeti u obzir ograničeni resursi i ograničeni kapaciteti prihvata. Također, Uredba o uvjetima za priznavanje statusa izbjeglice ili supsidijarne zaštite mora se ažurirati kako bi se suočila s drugačijom stvarnošću u zahtjevima za azil. U okviru dublinskog mehanizma, svi napori trebali bi biti usmjereni na provedbu prijenosa unutar učinkovitih i pouzdanih vremenskih okvira i time obeshrabrivanje neovlaštenih sekundarnih kretanja.

Kao dopuna provedbi Pakta, Unija može uspostaviti mjere za pružanje poticaja i podrške djelovanju država članica u području integracije osoba s legalnim boravkom. Integracija je dvosmjeran proces koji od migranata zahtijeva učenje lokalnih jezika, poštivanje običaja i zakona te doprinos društvu. Za obiteljsko ujedinjenje trebalo bi biti potrebno dokazano integriranje i financijska stabilnost prije njegova odobrenja. Mjere integracije trebale bi se boriti protiv radikalizacije i paralelnih društava.

Članak 6.: Borba protiv krijumčarenja migranata

Više od 90 % nepravilnih migranata oslanja se na krijumčare. Uočeno je da krijumčari i trgovci migrantima postaju sve nasilniji, što predstavlja opasnost za naše graničare na svim razinama i rizik za našu unutarnju sigurnost. Za razotkrivanje mreža krijumčara ključni su poboljšana prekogranična suradnja, razmjena obavještajnih podataka i informacija, uporaba naprednih tehnologija te bolja koordinacija među državama članicama i drugim agencijama iz područja pravosuđa i unutarnjih poslova. Frontex, Europol i Eurojust moraju se ojačati kako bi se bolje podržale države članice u identificiranju, istraživanju i procesuiranju organiziranog kriminala u svim njegovim oblicima, osobito krijumčarenja migranata i trgovine ljudima, uključujući i nekoercivne istražne ovlasti. Također, potrebno je ojačati pravni okvir kako bi se spriječilo olakšavanje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka, s višim pragovima za minimalne kazne, uključujući i prijevoznike. Šverceri i krijumčari pronašli su u SAR operacijama metodu za iskorištavanje ranjivih osoba, nadležnosti i odgovornosti država članica te za održavanje svojih nezakonitih aktivnosti, koristeći napore u spašavanju kao alat za održavanje svojih kriminalnih mreža i ugrožavanje još više života. Svi sudionici, uključujući organizacije civilnog društva, moraju poštovati zakon. Povelja o ponašanju za organizacije civilnog društva koje provode operacije potrage i spašavanja trebala bi osigurati poštivanje međunarodnog prava, istovremeno obeshrabrujući iskorištavanje od strane krijumčara. Pristup "prati novac" ključan je za razotkrivanje mreža krijumčarenja, uz puno korištenje AMLA-e i provedbu učinkovitih pravila o oduzimanju imovine i preokrenutom teretu dokaza. Pozivamo na reviziju mandata EPPO-a kako bi se krijumčarenje migranata, kao dio organiziranog kriminala, uključilo u njegov mandat.

Odjeljak 7: Suočavanje s instrumentalizacijom i oružjem od migranata

EU mora suzbiti instrumentalizaciju i oružje od migranata od strane neprijateljskih aktera. Potrebno je odvratiti upotrebu ranjivih osoba kao oružja protiv nas, bilo radi financijske ili političke koristi. Zaštita naših granica od takvih neprijateljskih postupaka također znači zaštitu ljudskih prava instrumentaliziranih migranata. Moramo iskoristiti puni kapacitet našeg skupa alata, uključujući mogućnosti koje pružaju Schengenski granični kodeks i Uredba o krizama. Trenutna pravila o azilu moraju se prilagoditi kako bi se odgovorilo na nove izazove i spriječilo iskorištavanje pravnih praznina od strane autoritarnih režima. Potrebna je sveobuhvatnija definicija instrumentalizacije i oružjaštva kako bi se učinkovito suzbile ove hibridne prijetnje, kako na vanjskim granicama EU-a, tako i unutar država. Potrebno je predložiti bolja pravila o obvezama pružatelja prijevoza, zajedno s jasnim kaznama za nepoštivanje, uključujući zabranu poslovanja u EU-u. Štoviše, naglašavamo da je prerogativ i obveza država članica osigurati svim sredstvima svoju sigurnost i teritorijalni integritet. Stoga je potrebno razmotriti izvanredne mjere već utvrđene u Ugovorima, uključujući privremeno odstupanje od sekundarne zakonodavne regulative, kao što je pravo na azil kada se migranti instrumentaliziraju kao oružje protiv EU-a, država članica i naših društava. Trebalo bi uspostaviti EU timove za brzu reakciju za upravljanje pokušajima instrumentalizacije na granicama potaknutima državom sponzoriranim naporima za destabilizaciju.

Odjeljak 8: Radna migracija

Dobro upravljana legalna migracija može pomoći u odgovoru na potrebe tržišta rada koje se mijenjaju, u zadovoljavanju trenutnih i budućih potreba za vještinama i u osiguravanju dinamičnog gospodarstva. Međutim, može nadoknaditi pad domaćih radnih snaga samo ako su talenti i vještine novopridošlog stanovništva kompatibilni s potrebama država članica, uz pomoć shema EU-a kao što je Plava kartica. Razlike u obrazovnoj, kulturnoj i jezičnoj pozadini mogu predstavljati društvene izazove. Kako bismo maksimizirali koristi od legalne migracije, moramo povezati politike privlačenja talenata i migracijske putove s čvrstim kratkoročnim i dugoročnim mjerama za potporu uključivosti i integraciji. Ti napori omogućuju legalnim migrantima da u potpunosti doprinesu razvoju i zajedničkom prosperitetu EU-a. Legalna migracija trebala bi igrati središnju ulogu u širem raspravama, uključujući suradnju s trećim zemljama podrijetla i tranzita radi učinkovitog upravljanja migracijskim tokovima. U tom pogledu pratit ćemo inicijative koje je predložila Europska komisija, kao što su EU Talent Pool i EU Talent Partnerships, uz poštovanje suvereniteta država članica i pomaganje u suzbijanju neregularne migracije.

Odjeljak 9: Pogled prema budućim politikama migracija i azila

EU mora prilagoditi politike migracija na temelju najboljih svjetskih praksi i trendova, rješavajući ne samo neposredne izazove, već i buduću dinamiku migracija. Naša dva glavna prioriteta moraju biti zaustavljanje ilegalne migracije i provođenje odluka o povratku. Protokol između Italije i Albanije prvi je, ali odlučan i inovativan korak u odvraćanju od ilegalne migracije i razbijanju poslovnog modela krijumčara, jer pokazuje da je podnošenje i obrada zahtjeva za azil u sigurnim trećim zemljama kao glavna pravila moguća. Pozivamo Komisiju da nastavi s raspravama o regionalnim platformama za iskrcavanje s obje strane Sredozemlja i drugim inovativnim rješenjima, gdje se tražitelji azila mogu sigurno primiti, a njihovi zahtjevi ocijeniti na učinkovit, dostojanstven i human način. Isto tako, Komisija mora raditi na uspostavi centara kojima upravlja EU izvan EU-a u koje bi se mogle premjestiti određene kategorije državljana trećih zemalja na koje se odnose odluke o povratku, dok čekaju konačno udaljenje (centri za povratak). Konvencija o izbjeglicama iz 1951. godine bila je ključna u zaštiti onih koji bježe od progona. Međutim, globalna se situacija od njezina uspostavljanja značajno promijenila, s pojavom scenarija koje Konvencija nije predvidjela. Štoviše, koncept supsidijarne zaštite doveo je do stvaranja dvostrukog sustava koji potkopava učinkovitost Zajedničkog europskog azilnog sustava i dovodi u pitanje solidarnost unutar EU-a. EU mora pokrenuti dijalog o prilagodbi Ženevske konvencije suvremenom svijetu, radeći na stvaranju kohezivnijeg i sveobuhvatnijeg okvira koji osigurava snažnu zaštitu izbjeglicama, istovremeno rješavajući legitimne zabrinutosti država članica u pogledu sigurnosti i upravljanja migracijama. Takav proaktivan angažman ponovno bi potvrdio predanost EU ljudskim pravima i njezin vodstvo u oblikovanju responzivnog međunarodnog režima zaštite izbjeglica.