STAJALIŠTA IZRAŽENA NA OVOJ STRANICI SU STAJALIŠTA NACIONALNOG IZASLANSTVA I NE ODRAŽAVAJU UVIJEK STAJALIŠTA KLUBA KAO CJELINE

Odgovor povjerenika Europske komisije za proširenje Štefana Fülea na moje zastupničke pitanje o tome je li Europska komisija svjesna da, dok se nagađa i pretpostavlja što se zapravo zbiva u Bosni i Hercegovini, određeni procesi polako ulaze “na mala vrata”, pokazao je nedovoljno poznavanje kompleksnosti i realnosti situacije u BiH.

No, kako se radi o pitanjima temeljnih ljudskih prava cijelih manjinskih skupina, a u Bosni i Hercegovini i položaja konstitutivnoga hrvatskog naroda u toj zemlji, smatram kako povjereniku Füleu, nakon niza pokušaja pronalaženja rješenja za ustavne i izborne reforme, očito nedostaje potrebnog entuzijazma i volje da poboljša funkcioniranje BiH. Iz njegova odgovora je razvidno kako ne uvažava Daytonski sporazum a ni Rezoluciju Europskoga parlamenta iz veljače ove godine i njezine preporuke za odnose EU i BiH. To su ključna pitanja oko kojih već godinama pregovaraju i politički predstavnici sva tri bosanskohercegovačka naroda, pa bi se iz odgovora gospodina Fülea moglo zaključiti kako zapravo Europska komisija nema novih ideja za rješavanja problema u BiH.

Druga razina problema uočava se u Füleovu odgovoru kako „Bosanski Hrvati u zemlji uživaju visoku razinu zaštite zbog statusa jednog od konstitutivnih naroda“ dok je „Europski sud za ljudska prava u predmetu 'Sejdić-Finci' utvrdio da postoji diskriminacija “ostalih” kada je riječ o njihovoj mogućnosti kandidiranja na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda BiH".

Ako je Füle pod pojmom „bosanski Hrvati“ mislio samo na dio hrvatskoga naroda u Bosni, a prešutio Hrvate u Hercegovini, znači li to da su Hrvati u Bosni jednakopravni za razliku od onih u Hercegovini, koji očito po Füleovu mišljenju nemaju čak ni status nacionalne manjine? Ako je pak riječ samo o nepreciznom izražavanju i uporabi termina pod kojim ipak podrazumijeva sve Hrvate u BiH, onda ovakav cinizam se jedan povjerenik ne može priuštiti.

Naime, tvrditi da narod, kojem drugi narod bira, odnosno nameće političke predstavnike  "uživa visoku razinu zaštite", nije ništa doli nepodnošljiva lakoća (ne)odgovornosti.

Imajući na umu da je povjerenik Füle pomogao Hrvatskoj da ispuni kriterije i postane članica Europske unije, očekivala sam od njega viši stupanj angažmana i nastojanja da Bosna i Hercegovina ne zaostane na europskom putu.

Utoliko više što je 14. travnja „Vijeće EU-a pozvalo vodstvo Bosne i Hercegovine da se nakon općih izbora u listopadu 2014. godine što prije angažira na rješavanju šireg spektra pitanja kako bi zemlja riješila izazove s kojima je kontinuirano suočena i nastavila napredak prema EU“. Uostalom, u raskoraku s Füleom je i visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku Catherine Ashton koja je rekla „da je provedba presude Sejdić-Finci dio šireg spektra pitanja koje treba riješiti kako bi se zemlja pomaknula naprijed“.

Dakle, gospodin Füle je prilično arogantnim tonom u svom odgovoru demonstrirao i očiti raskorak u odnosu na visoku predstavnicu Ashton, pa ga na njegov komentar o nejasnosti moga pitanja o određenim procesima koji polako ulaze “na mala vrata” u BiH moram upitati zauzima li se to gospodin povjerenik za nasilnu promjenu vlasti u BiH, koju su u veljači demonstrirali prosvjednici organizirano paleći javne, upravne, političke i kulturne ustanove dovodeći tako u pitanje sigurnost mnogih života.

Da zaključim, Europska komisija bi trebala biti svjesna da svi ti procesi dodatno otežavaju neodrživo stanje i nefunkcionalan politički ustroj, te jačaju unitarističke i separatističke tendencije u toj zemlji. Rezolucija Europskog parlamenta iz veljače ove godine  nudi okvir federalnoga ustrojstva, jamči suverenost konstitutivnim narodima, a ujedno čuva cjelovitost Bosne i Hercegovine. Jedino tako Hrvatski narod može ostvariti svoju ravnopravnost u toj državi i postati njen kohezivni faktor.